<=== Nazad na sve intervjue



Dr Dušan Stupar,
generalni idrektor preduzeća “Univerzal Holding” iz Beograda

Dr Dušan Stupar

MENADŽERI MORAJU RAZMIŠLJATI U SVETSKIM OKVIRIMA




B I O G R A F I J A


Dr Dušan Stupar je rođen 1947. godine u Krajišniku, u banatskoj opštini Sečanj. Nakon što je završio osnovnu školu u Jaši Tomiću i gimnaziju u Zrenjaninu, upisao je Filozofski fakultet u Beogradu, na kom je diplomirao 1973. godine. Magistrirao je i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Od 1973. do 1988. godine radio je u Republičkom MUP-u, a od 1988. do 1990. u Sekretarijatu za narodnu odbranu Republike Srbije. Od 1990. godine zaposlen je u preduzeću “Univerzal” iz Beograda. Sedam godina je bio direktor “Univerzalovog” predstavništva u Moskvi, a od 1997. godine nalazi se na funkciji generalnog direktora “Univerzal Holdinga” A.D. Beograd. Član je kluba “Privrednik”. Oženjen je i ima dvoje dece. Poslovno načelo mu je - mora se održati data reč.

“Univerzal Holding” je prepoznatljivo ime i brend stvaran više od 50 godina. Osnovan je 1952. godine, ostvarujući svoju delatnost u domenu spoljne i unutrašnje trgovine i proizvodnje. “Univerzal” je prošao put i delio sudbinu mnogih velika preduzeća. Do kraja 80-ih godina, odnosno uvođenja sankcija, veoma se dobro poslovalo. “Univerzal” je obavljao poslove ekskluzivnog zastupstva za preko 180 najvećih kompanija širom sveta, počev od roba široke potrošnje, preko mašina i alata, do vozila iz putničkog i teretnog programa. Tu su bili: “Volvo“,“Skanija“,“Sandik“,“Atlas kopka“ i mnogi drugi. Vršio je jednu vrstu “transfera znanja” sa Zapada na Istok. Uvođenjem “sankcija” skoro sve svetske kompanije su raskinule ugovore, javili su se problemimi sa poslovanjom, sa neiskorišćenim kapacitetima, viškom zaposlenih, nemogućnošću plasmana roba na ino tržišta. Agonija preduzeća je trajala do 1997. godine, kada se uz mnoge teškoće organizuje poslovanje i kreće sa postepenim oporavkom ove posrnule firme.

Danas, “Univerzal Holding” je akcionarsko društvo koje kao matično preduzeće ima dva zavisna preduzeća - “Univerzal Trgovina”, proizvodnja i marketing i “Univerzal Uniteh” – preduzeće za izradu kompresora i opreme sa sedištem u Smederevu. U postupku privatizacije, kupovinom na tržištu “Univerzal” je postao većinski vlasnik Ugostiteljsko-turističkog preduzeća “Kaštel” iz Ečke, mašinske industrije “Panonija” iz Inđije, trgovinskog preduzeća “Tamiš” iz Sečnja, preduzeća za proizvodnju konfekcije “Žako” iz Žagubice. “Univerzal” je vlasnik 49 odsto akcija fabrike za proizvodnju alata “Corun” iz Užica, vlasnik je 38 odsto akcija u fabrici za proizvodnju vode “Belosavac 2001” iz Smederevske Palanke. Zajedničkim ulaganjem sa poslovnim partnerima iz Turske i Rumunije, “Univerzal” je većinski vlasnik fabrike za proizvodnju polipropilenskih džakova “Unisack” iz Inđije. Danas u satavu “Univerzal Holdinga” ima 20 firmi.

Više se bavimo proizvodnjom nego trgovinom. Raspolažemo velikim brojem poslovnih objekata koji se nalaze u Beogradu, Pančevu, Lapovu, Smederevu, Zabrežju, Jaši Tomiću, Inđiji, Obrenovcu, Zrenjeninu, tu su skladišta, magacini, ukupne površine preko 70 hiljada kvadratnih metara. Ovaj prostor je atraktivan za zajedničku delatnost sa stranim i domaćim firmama na čemu “Univerzal” gradi svoju novu poslovnu politiku, kaže dr Dušan Stupar, generalni direktor preduzeća “Univerzal Holding”.

Kada ste 1997. postali generalni direktor, “Univerzal Holding” se nalazio u jako nezavidnom poslovnom položaju?

Mnoga preduzeća u bivšoj Jugoslaviji pružala su izuzetne mogućnosti za poslovna napredovanja jer su imala poslovnu saradnju sa kompanijama iz zapadnih zemalja, a takođe i sa preduzećima iz istočne Evrope. Dolaskom 1990. godine u „Uiverzal“ radio sam na poslovima komercijale u sektoru koji se bavio agrarom. Firma je plasirala mnoge poljoprivredne proizvode i druge robe na tržište Rusije i bivših republika Sovjetskog Saveza. Imali smo predstavništvo u Moskvi, koje i danas radi, preko koga smo pokrivali to ogromno tržište. Proveo sam sedam godina u našem predstavništvu u Moskvi gde sam video kako se odvijala „privredna tranzicija“ u Rusiji. Nakon povratka u Beograd 1997. godine, imenovan sam za generalnog direktora „Univerzal Holdinga“. U to vreme firma je bila u veoma lošem stanju, praktično pred stečajem. Zaposleni nisu primali platu, nije bilo organizacije u radu, pojedini zaposleni nisu znali ni šta trebaju da rade, bili su isključeni telefoni jer nisu bili plaćeni računi. Ukratko, bila je veoma teška situacija. Krenuo sam sa manjim brojem saradnika u konsolidaciju firme sa poslovima vezanim za Rusiju. Postepeno smo upošljavali zaposlene, širili asortiman i uspostavljali pokidane veze sa poslovnim partnerima. Danas smo, mogu reći, stabilna firma sa potencijalom za razvoj, kako na domaćem tako i inostranom tržištu.

“Univerzal Holding” je danas, bez sumnje, jedno od naših većih uvozno-izvoznih preduzeća, šta je potrebno da bi izvoz dostigao veći nivo?

Tržište danas nije ono što je bilo pre 10-15 godina, kako domaće tako i svetska tržišta. Navešću primer ruskog tržišta, kojeg najbolje poznajem. Na tom tržištu je došlo do “dramatičnih” promena. Mi smo nekad bili prisutni na tom tržištui, mogli smo skoro sve da prodamo, sada tamo su mnoge evropske, svetske, a pre svega domaće ruske kompanije. Rusko tržište je postalo veoma probirljivo. Pre desetak godina tamo su bili prisutni Kinezi sa svojom jeftinim robama, danas takve robe u Moskvi skoro da nema. Tamo su prisutni najpoznatiji svetski brendovi i veoma je teško biti konkurentan na tom tržištu. Mi uspevamo da pojedine proizvode plasiramo na to tržište, pre svega na osnovu prethodnih kontakata i prisustva na tom tržištu. Smatram da je za veće prisustvo naših firmi i naših proizvoda na ovom veoma ekspanzivnom tržištu potrebna podrška države. To je takođe potrebno i za nastup na ostalim vodećim svetskim tržištima, potrebna je pomoć države, od političke do konkretnih podsticaja i olakšica za nastup na tim tržištima. Navešću primer našeg izvoza mesa i mesnih prerađevina na rusko tržište. Danas su tamo prisutni snadbevači mesa iz Poljski, Australije, Kine. Mi ne bismo mogli da konkurišemo, ni cenama ni količinama. Kod nas su problem i kadrovi, kojih nemamo, koje ne školujemo i ne osposobljavamo za nastup na pojedinim tržištima. U zadnje vreme je primetan izvoz našeg svežeg voća i povrća u Rusiju, ali te poslove “rade” Rusi koji često dolaze u Srbiju ili ovde žive.

Šta očekujeate od ove poslovne godine, hoće li biti uspešnija od prošle godine?

Ova će poslovna godina za “Univerzal” biti na nivou prošle godine. Smatram da za našim veštačkim đubrivom iz Pančeva neće biti neka velika tražnja, s obzirom na stanje u kome se nalazi naša poljoprivreda. Seljak nije finansijski jak da kupuje, odnosno primenjuje sve ono što je potrebno za bolje prinose. Opšti privredni ambijent, a naročito oscilacije u cenama poljoprivrednih kultura, odražavaju se i na naše poslovanje. Slična je situacija i u drugim sektorima u kojim smo prisutni. Bolje rezultate očekujemo naredne i sledećih godina na osnovu preduzetih aktivnosti, jer se sve više orijentišemo na proizvodnju u kojoj se do dobrih rezultata ne dolazi brzo.

Kojim strateškim pravcima će ići dalje poslovanje i dalji razvoj “Univerzal Holdinga“?

U narednim godinama imamo za cilj značajno unapređenje poslovanja, usmeravajući se na sektore kojima je potreban određeni podsticaj kako bi se došlo do boljih rezultata. Unapređićemo i proširiti mrežu za plasman đubriva iz Pančeva, kako na našem tržištu tako i na okolnim tržištima. Proširićemo kapacitete za proizvodnju pivarskog slada. Nameravamo da oporavimo farmu u Dobričevu . Planiramo da povećamo broj muznih krava na 250, a do 2009. godine na 500 grla. Problem je što na tržištu dolazi do čestih oscilacija cene mleka, sena, mesa, a država nema strategije u ovom sektoru. Povećaćemo iskorišćenost silosa u Obrenovcu za smeštaj zrnaste robe-žitarica i mlina u Šidu, proizvodnog kapaciteta meljave 1.500 tona mesečno koji može da pruži usluge domaćim i ino proizvođačima. Povećaćemo plasman roba naših proizvođača, keramičkih i sanitarnih pločica, crepa, sanitarne FASAU armature, elektro-galanterije na domaćem tržištu i na ino tržištima preko našeg predstavništva u Moskvi, firme u Beču i mešovitog preduzeća u Briselu.

Šta biste, kao iskusan menadžer, poručili mladim i budućim menadžerima, šta je to što je važno za lično menadžersko napredovanje?

Osnovni uslov, koji se podrazumeva, jeste obrazovanje i znanje stranih jezika. Da bi se znao određeni posao, mora se imati iskustvo, što naš sistem školovanja za sada u dovoljnoj meri ne pruža. Na Zapadu pored školovanja obavezan je rad u određenim kompanijama, gde se stiče radno iskustvo i ocena, odnosno preporuka poslodavca. Bitno je uočiti i zapaziti koji je posao aktuelan, koji donosi veći profit. Ako pogledate uspešne ruske menadžere, videćete da su završili školovanje na Zapadu, govore strane jezike, razmišljaju i posluju na relacijama London–Peking–Njujork–Australija. Naši menadžeri su obrazovani, ali većinom razmišljaju i posluju u okvirima lokalnog tržišta.

| Kontaktirajte nas | ©2007 Limes Press